Dan istarskog sporta

Na ove godine u pulskom hotelu Park Plaza Histria održanom Danu istarskog sporta, svečanom proglašenju najboljih sportaša Istre za 2020. godinu u izboru Sportske zajednice Istarske županij, jedna od ovogodišnje tri nagrade za životno djelo dodjeljena je Franku Budu, dugogodišnjem istaknutom boćarskom aktivisti iz Poreča, između ostalih dužnosti tajniku i u dva navrata predsjedniku Istarskog boćarskog saveza.

Pored Bude nagrade za životno dijelo ove su godine dodjeljene Claudiji Millotti iz Pule koja se u sportskoj karijeri bavila ronjenjem, te Milivoju Topiću iz Buja koji se bavi planinarenjem.

(Slijeva): Franko Buda, Claudioa Millotti i Milivoj Topić s predsjednikom SZIŽ Mladenom Pavićevićem

Franko Buda rođen je 6. prosinca 1949. godine u Vižinadi. Po završetku osnovne škole nastavio je srednjoškolsko obrazovanje u gimnaziji Pazin, a potom je studirao u Zagrebu na Fakultetu političkih znanosti i Višoj upravnoj školi, na kojima je diplomirao 1971. godine. Od školskih je dana svoje životno usmjerenje našao u sportu, najprije kao nogometaš i sportski djelatnik u Sportskom društvu Vižinada.

Dolaskom u Poreč aktivno se kao sportski djelatnik uključio u sportski život Poreča i Poreštine. Obnašao je dužnost tajnika i predsjednika Međuopćinskog nogometnog saveza Pazin – Poreč - Rovinj.

Od 1986. godine aktivno se uključio u boćarski sport, prvo na funkciji tajnika, a kasnije i predsjednika Boćarskog saveza Općine Poreč. Jedan je od osnivača Istarskog boćarskog saveza 1993. godine, a na osnivačkoj sjednici Skupštini u Pazinu izabran je u prvi Nadzorni odbor. Kasnije je u razdoblju od 1994. - 1996. godine izabran na dužnost tajnika, a u razdoblju od 1996. - 1999. godine obnašao je funkciju predsjednika Istarskog boćarskog saveza. Predsjednik IBS-a u drugom je navratu bio i od 2016. do 2020. godine. Bio je član skupština Hrvatskog boćarskog saveza i Sportske zajednice Istarske županije.

Godine 1997. izabran je na funkciju tajnika jednog od najuspješnijih boćarskih klubova Hrvatske, BK Istra Poreč i tu je funkciju službeno obavljao do 2010. godine kada je izabran na funkciju profesionalnog tajnika Sportske zajednice Grada Poreča. No u BK Istra Poreč kao glavni logističar ostao je aktivan sve do 2020. godine. Koncem 2014. godine s dužnosti tajnika SZG Poreča otišao je u profesionalnu mirovinu.

Sa svojim suradnicima u klubu organizirao je mnoga prestižna boćarska natjecanja, od kojih je svakako najznačajnije finale Kupa prvaka Europe u Poreču 2009. godine, u boćarskoj dvorani Veli Jože.

Bio je nogometni i boćarski sudac, instruktor boćanja I. stupnja i delegat na utakmicama III. Hrvatske nogometne lige. Autor je i urednik više sportskih publikacija, od kojih treba istaknuti monografiju Boćarski klub Istra Poreč - 60. godina i Boćanje u Istri - tko i što.

Za svoje višegodišnje sportsko djelovanje nagrađivan je brojnim priznanjima, plaketom Hrvatskog boćarskog saveza za izniman doprinos razvoju hrvatskog boćanja i priznanjem Grada Poreča - Povelje 30. April za izuzetan doprinos razvoju sporta Poreča i Poreštine.